Nikad je nisam prevario, nasmejao sam je za tri života, poklonio sam joj lančić sa malom zlatnom gitarom. Ali, nisam je voleo, neka mi Bog oprosti. A ipak, govorila je da sam njeno sve.

I, proturaju priče, da sve curice liče, kad je čaša pri dnu. Možda jedna na drugu, al’ nikad na nju…

Nastavi čitanje →

Zabavljali smo se kratko, a ja sam putovao dugo, i kad smo bili zajedno, kao tih dana, samo smo se grlili i ljubili, kao pijani Rusi.

Oni koji odaberu samo istinu, ili samo snove, znaju da od toga sreće nema. Dve osnovne životne hemikalije zato se uvek mešaju, ali to je već crna magija, i kap jednog u drugom često je premalo, a dve kapi često su previše… …jednom si se tako naslonila na dovratak, prekrstila si ruke i potražila me…

Nastavi čitanje →

Jedna tamna noc, jedan stadion u Mostaru, moji prijatelji, ja i BALASEVIC

Prosao je koncert. Taj dugo ocekivani koncert je prosao. Pet godina sam cekala, i konacno sam ostvarila taj san. Bila sam na Balasevom koncertu. Kako je bilo? -Neopisivo! 4 sata nevjerovatne muzike, s nevjerovatnom publikom i najboljim pjevacem na svijetu. Noc je bila tamna, nije bilo zvijezda na nebu. Samo je jedna sijala, i to…

Nastavi čitanje →