# BALAŠEVIĆ - SIMPLY THE BEST #

Tebi!

A u životu, sama na svetu, u menuetu je tražila spas!

dugo sam stajao pod njenim prozorom, kao tražeći nešto po džepovima..a tišina je bila, samo odjek koraka daleko dole niz Kisačku ulicu i lepet nekih zagubljenih krila oko Almaške crkve..tišina je bila kao što rekoh......

Nešto sam se zakačio sa devojkom sa kojom imam troje dece, a to je za mene kao da sam se zakačio sa Sunčevim sistemom i par okolnih galaksija. Pa onda kasnim sa tekstovima koje sam obećao Čoli. I kasnim da se ošišam. I kasnim po Aleksu. Jedino u krizu srednjih godina stižem i pre nego što treba...

‎"To je Neko... Kog sam zaboravio...“ „Dobro... A sećaš se možda i kad si Tog Nekog zaboravio?“ Baš je voleo tu atamanovu kći. Dodirnuo joj je nosić svojim, mrdnuvši ga levo-desno, kako je načuo da se ljube u Sibiru? „E, da znaš da se slučajno sećam... Baš na Božić... U seniku oca majora Fedotova... U selu Rubenkovo... Kad me je Neko Drugi poljubio prvi put...“ Privila se uz njega što je više mogla, ne razmišljajući ni o čemu van tog sena, kao ni onda... „Aha... A kad te je Neko Drugi poljubio i drugi put?“ Vaša se, kao nađe pred složenijim problemom... „Uf... A kad me je Neko Drugi poljubio i drugi put... Onda sam prvo zaboravio sve devojke koje su me ikad poljubile... Pa zatim... Čekaj da prebrojim... I tristo miliona dvesto dvadeset i šest hiljada četirsto devedeset i pet ostalih devojaka na planeti Zemlji...“

Ne damo Jugu... Ne daj je, moj pokisli i sjebani brate, ne daj je dok se ne rašciste neki racuni. Neko mora da ti plati za svaki put kad si ustao na "Hej Slaveni", i da ti obracuna dnevnice za sve one dane kad si kao klinac zebao u horu, cekajuci da mahneš papirnom zastavicom nekim bumbarima koji ce prozujati u velikim crnim limuzinama. Ne daj im da se samo tako izvuku... Fakturiši im sve ljigave pesmice koje si morao da nauciš napamet, sve tenkove i sve avione koje si morao da nacrtaš. Nek se nose malo u božiju mater, i jedni i drugi, ali prvo im uzmi nadnice što si navijao za Šiptare i Slovence, za sve boksere i sulude skakace na smuckama zbog kojih si se radovao i tugovao misleci da su tvoji... Kad su znali da prodaju maglu, valjda ce znati i da kupe polovne snove, mada nikako ne mogu da smislim cenu koja bi pokrila troškove saznanja da smo odmalena sanjali u prazno...

Malena, ti si mene potpuno zaboravila? Tko sam ja da dajem slobodu? Ja ti slobodu naprosto nisam uzeo.. To je ipak nešto sasvim drugo.. A tvoje shvaćanje slobode.. shvatanje tvoje slobode.. I baš te briga što ta sloboda porobljava sve slobode oko sebe.. no.. izgleda da to tako i treba...

1330. - Konstantinopolj (Istanbul) postaje centar istočnog dijela Rimskog carstva. 1751. - Otvorena je prva bolnica u SAD ("Pennsylvania Hospital") 1812. - U engleskim balskim salama prvi put je izveden valcer. 1850. - U San Francisku je otpočela izgradnja prve zgrade od cigle. 1896. - Rođen je srpski kompozitor Josip Štolcer. 1904. - Rođen je Salvador Dali. 1916. - Predstavljena je Ajnštanova teorija relativiteta. A UBJEDLJIVO NAJVAŽNIJI: 1953. godine rodio se Balašević. SRETAN ROĐENDAN, I ŽIVIO (I STVARAO) TI NAMA JOŠ 100 GODINA. ŽELIM TI JOŠ PUNO KONCERATA ( od toga barem 1 u Mostaru), PUNO PJESAMA, USPJEHA, SREĆE, ZDRAVLJA, PARA, I DA SVAKI NOVI ROĐENDAN BUDE BOLJI OD STAROG!

Više do 40.000 ljudi okupilo se sinoć na Trgu slobode u Novom Sadu da bi pratilo koncert poznatog kanatautora Đorđa Balaševića i njegovog pratećeg benda "Panonska mornarica". "Nije lako pjevati pred gradskim facama koje te dobro znadu. Ja sam jednom davno rekao da je glavni problem u Novom Sadu da oni koji te ne vole to ne znaju da sakriju, a oni koji te vole to ne smiju da pokažu", obratio se Balašević masi pred početak koncerta, koja je njegove riječi dočekala velikim aplauzom. On je dodao da je svirku u gradu u kom živi iz raznih razloga upriličio poslije dugih 12 godina i da mu je jedino bitno da na novosadskom Trgu svima bude fino. "Proteklih 12 godina desilo se da na ovom istom mjestu kojekakvi tipovi igraju valcere, gostuju i nastupaju, ali postoji jedna priča koja ne može da se porekne. Svi su oni ovde bili gosti, a zna se ko je ovde jedini domaćin", rekao je Balašević. Oko 20.30 časova u ograđeni prostor za novinare ispred velike bine, ušao je kandidat Demokratske stranke za predsjednika Srbije Boris Tadić, dobro raspoložen i spreman da se slika i porazgovara sa svakim ko mu je prišao. Tadić je bio u društvu pokrajinskog premijera Bojana Pajtića i novosadskog gradonačelnika Igora Pavličića i 45 minuta prije kraja koncerta napustio je pres-prostor. Balašević, izuzetno raspoložen za pjesmu, počeo je koncert s onom posvećenom Novom Sadu, a poslije su se redali njegovi najveći hitovi, poput "Vase Ladačkog", "Tise", "Sina jedinca", "Male garave", "Štranda"... Novosadski Trg slobode, okolni trgovi i ulice bili su pretijesni da prime sve Balaševiće obožavatelje iz Srbije, zemalja okruženja, kao i regiona. Neposredno ispred bine fanovi su razvili tansparente koji su ukazivali da su došli iz Mostara, Sarajeva, Rijeke, Zadra, Zagreba..., a posebenu pažnju izazvao je onaj na kom je pisalo: "Dođi nam u Rožaje, da se onesvijestimo!" Svi balkoni i terase zgrada oko Trga, poput čuvene Tanurdžića palate, bile su prepune ljudima, a nekolicina njih su koncert pratili ispod zvonika novosadske Katedrale, najvišeg mjesta tog sakralnog objekta. Poslije više od tri časa svirke bez pauze, Balašević je koncert završio legendarnom numerom "Ako umrem mlad", a publika se još dugo nije razilazila s Trga i poslije silaska kantautora i "Panonske mornarice" s bine. Sinoćnji Balaševićev koncert bio je, kako je umjetnik istakao, poklon njegove porodice gradu u kom živi zbog čega je ulaz za sve posjetioce bio besplatan. Sa svojim novim pratećim petnaestočalanim bendom, Balašević je prije Novog Sada svirao u Skoplju, Sarajevu, Zagrebu...