beats by dre cheap

BiH je u Braziluuuuu!

Evo, prosla je skoro i sedmica od te POBJEDE (napokon).
Znam da smo svi dosadili s ovom pricom, ali sta cu!
Prvo da kazem da sam bila odusevljena (malo je reci), da mi se ostvario san (da, toliko volim ovu zemlju i fudbal da mi je jedan od snova bio i plasman na veliko takmicenje)...
Imala sam osjecaj kao da sanjam, jednostavno nisam mogla vjerovati.

Danima prije utakmice sam bila nervozna, vjerovala sam u pobjedu (uvijek vjerujem u pobjedu), i nadala sam se toj pobjedi, ali kao da je dio mene ocekivao da Podbacimo (kao i uvijek).
Kao da sam ocekivala da stanemo na zadnjem koraku (valjda poucena prethodnim iskustvima).
Kad se samo sjetim svih onih utakmica: Spanija, Portugal X2, Francuska...

Ne mogu opisati koliko mi je znacila ova pobjeda, koliko mi je trebala (necu da govorim u prvom licu mnozine)... Ali opisati cu vam atmosferu u mojom kuci:
Prvi dan Bajrama- vec ustaljena tradicija-ustaje se rano, fino se spremimo, odemo na kafu i kolace kod dede i nene, poslije toga odlazimo na rucak kod druge nene i dede, vracamo se kuci i polako docekujemo prve komsije i najblizu rodbinu.
Tako je svake godine (i da se razumijmo-volim tu ustaljenu praksu, ne zelim je mijenjati), ali ove godine je bilo jos nesto tu! Osjetila se ta nervoza, to pitanje i ocekivanje koje smo svi imali.
Glavna tema je bila ta utakmica, ali su ipak svi izbjegavali davanje nekih prognoza (previse su se puta opekli svi od reda).

FACE TV (svaka im cast) pocinje s prenosom negdje oko 17:00 (mozda i 17:30, nisam sigurna). Svi smo okupljeni ispred TV-a (pod svi mislim na: mama, nena, sestra, tetka, tetak i ja, tata je bio na poslu). Svi se nadamo istom.
Utakmica pocinje, meni stoji knedla u grlu, glas mi pomalo drhti. Ni ostali nisu u boljem stanju. Kako vrijeme odmice sve smo nervozniji, niko vise ne prica, samo gledamo u TV.
Litvanci su stavili autobus ispred gola- NE MOZEMO PROBITI.
Hladan znoj me obliva. Nece valjda biti kao i svake godine-Tako blizu, ali nazalost....
NE SMIJE BITI, NE MOZE BITI....
Pred ocima mi prolaze razne slike, od te proklete Spanije i Sama Benneta do ong gola kojeg su Slovaci sami sebi zabili protiv Grcke...

Lulic, na Misketovu asistenciju, postize golll.... I u kuci je explozija, svi se grle, vriste, raduju... i nakon dvije minute shvatamo da GOLA NEMA (i kad ce biti-ne zna se)...
Muk!


Nekoliko minuta poslije, Marijan govori da ce biti gol kada Dzeko opet primi loptu.
I vidi cuda, Dzeko dobiva loptu, probija se sa strane, ubacuje i GOLLLLLLLLLLLLLLL.
Strijelac Vedator!  (mada meni nije vazno ko ga je dao)
Na trenutak smo tihi, provjeravamo da li je zaista Gol. I jeste.
Ponavlja se scena slavlja... Samo ovog puta nije lazna uzbuna.
Ruku na srce, nikada se nisam ovoliko izgrlila s rodbinom- NIKADA!




Vrijeme se NENORMALNO usporava. Nikada proci!
Na koljenima, ispred TV-a cekam kraj utakmice. Mama hoda po hodniku, ostali skrecu pogled sa TV-a. Moram priznati da ni ja nisam imala snage gledati izvodjenje onog slobodnjaka u 92'.
KRAJJJJJJJ!
Sudija je svirao kraj, mi se grlimo, vani je ludnica, puca se, cuje se i muzika, sirene od auta....
Ja jos uvijek ne vjerujem. Gledam one slike iz Sarajeva- Ostavlaju me bez daha.
Ljudi, pobjedili smo!

http://sport.blic.rs/data/images/2013-10-15/389470_sarajevo_f.jpg?ver=1381864889
Zli ljudi govore da je to samo utakmica i da je fudbal samo sport.
Ja znam da to nije samo sport.
Meni ova reprezentacija predstavlja nesto mnogo vise.
Ona predstavlja sliku BiH kakva bi mogla da bude. Kakava bi i bila da se i oni na vlasti onako bore za nju! Oni momci igraju srcem, bore se, ne sramote nas- ni na terenu ni u zivotu!
Bave se humanitarnim radom. Ti momci meni daju nadu u bolje sutra. Dokazali su mi da nije sve trulo u ovoj zemlji, da se postenim radom, trudom i znojem jos nesto moze postici!

Samo sam sjedila ispred TV-a, a imala sam osjecaj kao da sam dio (h)istorije. Kao da sam uradila nesto veliko.
I za to, za taj osjecaj Ponosa, Prkosa, Sna- HVALA VAM ZMAJEVI!

# BALAŠEVIĆ - SIMPLY THE BEST #
http://nepraviodtugenauku.blogger.ba
21/10/2013 19:49